Estonska vlada u izgnanstvu

Estonska vlada u izgnanstvu Vlada u izgnanstvu ← 1944. – 1992. → Zastava Grb Glavni grad Tallinn (de iure) Glavni grad u egzilu Stockholm (1944.– 1953.) Oslo (1953. – 1992.) New York (neformalno) Vlada Premijer (v.d.)  - 1944. – 1953. Otto Tief  - 1953. – 1960. Johannes Sikkar  - 1960. – 1962. Tõnis Kint  - 1962. – 1963. Aleksander Warma  - 1963. – 1970. Tõnis Kint  - 1971. – 1990. Heinrich Mark  - 1990. – 1992. Enno Penno Povijest Drugi svjetski rat/Hladni rat  - Proglašenje 1. kolovoza 1944.  - SSSR priznao nezavisnost Estonije 6. rujna 1991.  - Lennart Meri prisegnuo za Predsjednika 6. listopada 1992. Danas dio Estonija

Estonska vlada u izgnanstvu^[1] (est.: Eesti Vabariigi valitsus eksiilis) bila je formalno proglašena vlada Republike Estonije u izgnanstvu, koja je postojala od 1944. godine do ponovne uspostave vladinog suvereniteta nad teritorijem Estonije 1992. godine. Estonska vlada u izgnanstvu temeljila je svoju legitimnost na ustavnoj sukcesiji u odnosu na posljednju legalno izabranu estonsku vladu prije sovjetske okupacije 1940. godine. Za svo vrijeme svog postojanja, vlada u izgnanstvu bila je jedina međunarodno priznata estonska vlada (vlasti Estonske SSR bile su ograničeno priznate u sklopu sovjetske sfere utjecaja).

1. ↑ Historical Dictionary of Estonia, 2004, p. 332 ISBN 0-8108-4904-6